Sadržaj
Tumor markeri su posebne supstance koje se mogu naći u krvi, urinu ili tkivima nekih ljudi sa rakom. Ovi markeri se ne koriste sami po sebi za dijagnostikovanje raka, već su značajna pomoć u dijagnostici i praćenju efekta terapije. Praćenjem ovih markera tokom vremena, specijalisti mogu da procene koliko dobro tretmani funkcionišu i da otkriju rane znake da se rak vratio.
Šta su CEA i CA 19-9?
CEA (karcinoembrionski antigen) je protein koji se normalno proizvodi tokom fetalnog razvoja. Kod zdravih odraslih osoba, njegovi nivoi su obično veoma niski ili nemerljivi. Međutim, ako nivoi CEA porastu, to može biti signal da su prisutne određene vrste raka. Najčešće je povezan sa:
kolorektalnim karcinomom, gde se koristi za praćenje progresije bolesti i odgovora na terapiju
drugim karcinomima, kao što su rak želuca, pluća, dojke, pankreasa, jajnika, jetre i štitne žlezde.
CA 19-9 (ugljeni hidratni antigen 19-9) je još jedan tumor marker koji se često povezuje sa digestivnim sistemom. Proizvode ga ćelije u pankreasu, žučnoj kesi, žučnim kanalima, želucu i debelom crevu. Viši nivoi CA 19-9 mogu se videti kod:
raka pankreasa, gde se koristi za praćenje bolesti
drugih karcinoma, kao što su karcinomi žučnih kanala, želuca, debelog creva i nekih ginekoloških karcinoma.
Ograničenja upotrebe CEA i CA19-9
Važno je znati da povišeni nivoi ovih tumor markera ne znače uvek da neko ima rak. U stvari, nekoliko nekanceroznih stanja takođe može izazvati povećanje nivoa CEA i CA 19-9. To uključuje:
bolesti jetre kao što su ciroza ili hepatitis
upalne bolesti poput pankreatitisa ili upalne bolesti creva
infekcije i bolesti pluća
žučni kamen ili blokada žučnih kanala.
Takođe, ljudi koji puše mogu pokazati blago povišene nivoe CEA čak i u odsustvu bolesti. Zbog toga se tumor markeri moraju tumačiti zajedno sa drugim dijagnostičkim alatima kao što su snimanja i biopsija.
Kada se koriste ovi testovi?
CEA i CA 19-9 testovi se ne koriste za skrining raka kod zdravih osoba. Umesto toga, lekari ih koriste uglavnom za:
Praćenje progresije poznatih karcinoma – stalan porast nivoa može ukazivati na to da rak raste ili se širi.
Proveru efikasnosti lečenja – pad nivoa markera nakon hemoterapije, operacije ili zračenja je često dobar znak.
Otkrivanje recidiva – ako se nivoi ponovo povećaju nakon lečenja, to može ukazivati da se rak vratio.
Ko treba da uradi ove testove?
Odluka o korišćenju tumor markera zavisi od konkretnog slučaja. Ne proizvode svi karcinomi ove markere i neće svaki pacijent imati koristi od redovnog testiranja. Lekari obično zahtevaju ove testove:
na početku dijagnoze, da bi videli početne nivoe markera
tokom lečenja, da bi proverili kako tumor reaguje na terapiju
nakon lečenja, tokom kontrolnih pregleda kako bi se rano otkrio recidiv.
Vredi napomenuti da neće svi pacijenti sa rakom imati povišene nivoe tumor markera. Neki karcinomi možda neće oslobađati detektabilne markere ili ih telo možda neće proizvoditi dovoljno da bi se otkrili testovima.
Podrška boljem lečenju raka
CEA i CA 19-9 su korisni alati u lečenju raka, posebno kada se koriste zajedno sa tehnikama snimanja i drugim laboratorijskim rezultatima. Oni omogućavaju detaljnije praćenje bolesti i pomažu lekarima da donose odluke o daljem lečenju. Međutim, ove testove mora tumačiti specijalista koji može da uzme u obzir sve aspekte pacijentovog stanja.
Razumevanjem šta ovi tumor markeri znače i kako se koriste, pacijenti mogu biti više angažovani u svom lečenju. Redovna medicinska praćenja, dobra komunikacija sa zdravstvenim radnicima i personalizovani plan nege ostaju suštinski elementi uspešnog lečenja raka.