Sadržaj
Šta su infekcije urinarnog trakta?
Infekcije urinarnog trakta (UTI) su uobičajeni zdravstveni problem koji može uticati na ljude svih uzrasta. Nastaju kada bakterije ili drugi mikroorganizmi uđu u urinarni trakt, što dovodi do upale, bola i nelagodnosti. Infekcije urinarnog trakta je relativno lako lečiti, a ostavljanje nelečenih ili nepoštovanje odgovarajućeg lečenja može dovesti do ozbiljnih komplikacija, uključujući pijelonefritis ili čak trajno oštećenje bubrega.
Klasifikacija infekcija urinarnog trakta
UTI se mogu kategorisati prema njihovoj lokaciji u urinarnom sistemu i njihovoj ozbiljnosti:
-
prema lokaciji:
-
Infekcije donjeg urinarnog trakta zahvataju bešiku i uretru, obično se manifestuju kao cistitis.
-
Infekcije gornjeg urinarnog trakta pogađaju bubrege i uretere, često se manifestuju kao pijelonefritis.
-
-
prema težini:
-
Nekomplikovane UTI javljaju se kod zdravih osoba bez strukturnih ili funkcionalnih abnormalnosti urina, obično zahvataju samo bešiku.
-
Komplikovane UTI razvijaju se u prisustvu faktora rizika, kao što su dijabetes, trudnoća ili opstrukcije urinarnog trakta (kao što je kamen u bubregu). Može se proširiti na bubrege, što predstavlja veći rizik od težih komplikacija.
-
Uzroci i faktori rizika
Glavni uzroci:
Bakterijske infekcije – primarni uzrok UTI je Escherichia coli (E. coli), koja čini više od 80% slučajeva. Druge bakterije, kao što su Klebsiella, Proteus, Enterococcus i Staphilococcus saprophiticus, takođe mogu biti uključene.
Virusne infekcije – iako ređe, virusi poput adenovirusa mogu izazvati UTI, posebno kod dece.
Gljivične infekcije – kod ljudi sa oslabljenim imunološkim sistemom, gljivice poput Candide mogu izazvati urinarne infekcije.
Faktori rizika:
ženska anatomija – zbog kraće uretre, žene su sklonije UTI;
seksualni odnos – povećava rizik od prenosa bakterija u urinarni trakt;
trudnoća – hormonske i fizičke promene čine verovatnijim UTI;
dijabetes – visok nivo šećera u urinu može podstaći rast bakterija;
upotreba urinarnog katetera – povećava verovatnoću kolonizacije bakterijama;
promene u postmenopauzi – smanjenje laktobacila u vaginalnoj flori povećava rizik od infekcije;
upotreba spermicida i dijafragme – ove metode kontracepcije mogu poremetiti prirodnu zaštitnu floru.
Uobičajeni simptomi
Simptomi UTI mogu se razlikovati u zavisnosti od toga da li je infekcija u donjem ili gornjem delu urinarnog trakta:
infekcije donjeg urinarnog trakta (cistitis) – bol ili peckanje tokom mokrenja (dizurija), česta i hitna potreba za mokrenjem, često i male količine (učestalost), nelagodnost ili bol u donjem delu stomaka, zamućen urin ili urin jakog mirisa, povremeno krv u urinu (hematurija);
infekcije gornjeg urinarnog trakta (pijelonefritis) – visoka temperatura i drhtavica, bol u bokovima (bočnim stranama) ili donjem delu leđa, mučnina i povraćanje, opšti umor i slabost, u teškim slučajevima, konfuzija, posebno kod starijih osoba.
Ponekad, UTI mogu biti asimptomatske, posebno kod starijih odraslih osoba ili onih sa kompromitovanim imunološkim sistemom, i mogu se otkriti samo tokom rutinskih laboratorijskih testova.

Dijagnostičke metode
Tačna dijagnoza je neophodna za odabir pravog načina lečenja i sprečavanje komplikacija. Dijagnostički proces obično uključuje:
pregled pacijenta – procena simptoma, prethodnih epizoda UTI i nedavne upotrebe antibiotika;
analiza urina – otkriva prisustvo belih krvnih zrnaca (leukocita), nitrita, proteina ili krvi u urinu, prisustvo nitrita često ukazuje na prisustvo gram-negativnih bakterija;
urinokultura – pomaže u identifikaciji specifičnih bakterija koje izazivaju infekciju i određuje osetljivost na antibiotike, antibiogram, koji je neophodan za ponavljajuće ili komplikovane slučajeve;
testovi iz krvi – može uključivati inflamatorne markere (CRP, sedimentaciju) i testove funkcije bubrega u teškim slučajevima;
snimanje urinarnog trakta – ultrazvuk ili CT mogu biti neophodni da bi se isključile strukturne abnormalnosti ili opstrukcije.
Opcije lečenja
Izbor lečenja zavisi od vrste i težine infekcije, kao i od ukupnog zdravlja pacijenta.
-
Antibiotska terapija:
-
Za UTI nižih delova – nitrofurantoin, fosfomicin ili trimetoprim-sulfametoksazol.
-
Za UTI gornjih delova – mogu biti potrebni antibiotici širokog spektra poput ciprofloksacina ili ceftriaksona, koji se primenjuju oralno ili intravenozno.
-
Odabir antibiotika je vođen rezultatima urinokulture kako bi se osigurala efikasnost i smanjila rezistencija.
-
-
Simptomatsko olakšanje:
-
Sredstva protiv bolova bez recepta (poput ibuprofena ili paracetamola) za ublažavanje bolova i smanjenje temperature.
-
-
Adekvatna hidratacija:
-
Uzimanje dosta tečnosti pomaže izbacivanju bakterija iz urinarnog trakta.
-
-
Ciljano lečenje nebakterijskih infekcija:
-
Antifungalni agensi kao što je flukonazol za gljivične UTI.
-
Antivirusna terapija ako se identifikuje virusno poreklo.
-
Sprečavanje infekcija urinarnog trakta
Da biste smanjili rizik od ponavljanja UTI, razmotrite sledeće preventivne mere:
lična higijena (za žene) – obrišite se od napred prema nazad kako biste sprečili širenje bakterija;
ostanite hidrirani – unos dovoljno vode pomaže u održavanju čistoće urinarnog trakta;
redovno urinirajte – izbegavajte dugotrajno zadržavanje urina;
nosite prozračno donje rublje – pamučne tkanine pomažu u smanjenju vlage i iritacije;
izbegavajte iritanse – mirisni proizvodi za higijenu mogu poremetiti prirodnu ravnotežu genitalnog područja.
Moguće komplikacije
Ignorisanje ili neadekvatno lečenje UTI može dovesti do ozbiljnijih zdravstvenih problema, uključujući:
rekurentne infekcije – verovatnije kada je početni tretman nepotpun;
oštećenje bubrega – posebno u slučajevima hroničnog ili teškog pijelonefritisa;
sepsa – stanje opasno po život gde se infekcija širi u krvotok.
Pratite svoje zdravlje
UTI su uobičajeni zdravstveni problemi koji se mogu rešiti. Pravovremena dijagnoza i pravilan tretman su neophodni za oporavak i sprečavanje komplikacija. Primena preventivnih mera i završetak propisanih terapija može značajno smanjiti rizik od ponovnih infekcija. Ako simptomi potraju ili se pogoršaju, potražite savet lekara za dalju procenu.