Sadržaj
Šta je gojaznost?
Gojaznost je hroničan i složen metabolički poremećaj koji karakteriše prekomerna akumulacija telesnih masti. Obično je rezultat dugoročne neravnoteže između unosa kalorija i potrošnje energije, gde unesene kalorije značajno prevazilaze one koje se sagorevaju kroz fizičku aktivnost i metabolizam.
Da bi procenili gojaznost, zdravstveni radnici često koriste indeks telesne mase (BMI), tj. proračun koji procenjuje da li je težina osobe proporcionalna njenoj visini:
BMI = težina (kg) / visina² (m²)
Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO), BMI jednak ili veći od 30 kg/m² smatra se indikativnim za gojaznost.
Kategorije BMI (kg/m²):
prekomerna težina 25 – 29.9
I stepen gojaznosti 30 – 34.9
II stepen gojaznosti 35 – 39.9
morbidna gojaznost ≥ 40
Rastuća prevalenca gojaznosti
Gojaznost je postala izazov za javno zdravlje širom sveta zbog promena u načinu života i navikama u ishrani. U Srbiji je ovo pitanje posebno aktuelno, sa gojaznošću od 23.9% kod odraslih žena i 23.6% kod odraslih muškaraca. Ove brojke su nešto niže od regionalnih proseka (25.3% za žene i 24.9% za muškarce), ali ipak ukazuju na značajno zdravstveno opterećenje.
Štaviše, među decom uzrasta od 7 do 9 godina, kombinovana prevalenca prekomerne težine i gojaznosti porasla je sa 30.7% u 2015. na 34.8% u 2019. godini, naglašavajući zabrinjavajući trend među mlađom populacijom. Ove statistike naglašavaju važnost sprovođenja mera javnog zdravlja za rešavanje rastuće stope gojaznosti u Srbiji.
Faktori koji doprinose gojaznosti
Gojaznost je rezultat kombinacije genetskih, bihevioralnih i faktora životne sredine, ali najznačajniji doprinos tome je nezdrav način života. Primarni uzrok je uporna neravnoteža energije, gde unos kalorija konstantno nadmašuje potrošnju kalorija.
Glavni uzroci gojaznosti
Loš izbor u ishrani – redovna konzumacija visokokalorične, masne i slatke hrane (poput prerađenih grickalica i brze hrane).
Fizička neaktivnost – sedentarno ponašanje, uključujući produženo sedenje i nedostatak vežbanja.
Neadekvatan san – spavanje manje od šest sati po noći može poremetiti metabolizam.
Stres i emocionalni faktori – anksioznost i emocionalni stres mogu dovesti do prejedanja ili nezdravih obrazaca ishrane.
Hormonska neravnoteža – poremećaji kao što su hipotireoza ili Kušingov sindrom mogu podstaći povećanje telesne težine.
Neželjeni efekti lekova – neki lekovi, uključujući antidepresive i kortikosteroide, mogu doprineti povećanju telesne težine.
Genetska predispozicija – iako ređe, određene genetske mutacije mogu povećati verovatnoću gojaznosti, posebno kada se kombinuju sa faktorima sredine.

Kako gojaznost utiče na zdravlje?
Gojaznost nije samo estetska briga, to je značajno zdravstveno stanje koje povećava rizik od mnogih hroničnih bolesti. Akumulacija masti, posebno visceralne masti oko stomaka, izaziva hroničnu upalu i remeti normalne metaboličke procese.
Uobičajeni zdravstveni problemi povezani sa gojaznošću:
srčani i vaskularni problemi – visok krvni pritisak, bolest koronarnih arterija i povećan rizik od moždanog udara;
dijabetes tipa 2 – višak masti može dovesti do insulinske rezistencije, glavnog faktora u razvoju dijabetesa;
poremećaji lipida – gojaznost je povezana sa povišenim nivoima holesterola i triglicerida;
problemi sa disanjem – apneja u snu i druge poteškoće sa disanjem zbog prekomernog pritiska na grudni koš usled gojaznosti;
ortopedske komplikacije – bol u zglobovima i osteoartritis su česti zbog povećanog opterećenja zglobova.
rizik od raka – veća stopa određenih karcinoma, uključujući rak dojke, debelog creva i prostate;
oštećenje bubrega – gojaznost može povećati rizik od hronične bolesti bubrega;
izazovi mentalnog zdravlja – gojaznost je povezana sa depresijom, anksioznošću i niskim samopoštovanjem zbog društvene stigme i zabrinutosti za sliku tela.
Kako se procenjuje gojaznost?
Dijagnostikovanje gojaznosti obično počinje izračunavanjem BMI, ali samo ova mera ne odražava potpunu sliku telesne kompozicije ili distribucije masti. Zbog toga su često potrebne dodatne evaluacije:
obim struka – praktičan način za procenu abdominalne masti;
odnos struka i kukova – pomaže u određivanju raspodele telesne masti;
analiza telesne masti – tehnike kao što su bioelektrična impedansa i dvostruko energetska X zračna apsorpciometrija (DEXA) daju detaljne podatke o sastavu tela.
Relevantni laboratorijski testovi:
nivo glukoze u krvi – za proveru dijabetesa;
lipidni profil – za procenu nivoa holesterola i triglicerida;
testovi funkcije jetre – za otkrivanje oštećenja jetre ili bolesti masne jetre;
testovi funkcije bubrega – za procenu potencijalnog uticaja na zdravlje bubrega;
hormonska analiza – da se identifikuju bilo koji endokrini poremećaji koji doprinose povećanju telesne težine.
Otkrijte uzrok problema – kompletan paket analiza za insulinsku rezistenciju!
Pristupi lečenju gojaznosti
Lečenje gojaznosti zahteva prilagođen i višedimenzionalni plan, fokusirajući se na održive promene načina života i, a kada je potrebno, i lekarske intervencije. U mnogim slučajevima, tim zdravstvenih radnika, uključujući nutricioniste, endokrinologe i psihologe, je uključen da pruži sveobuhvatnu podršku.
Ključne strategije za kontrolu težine
Zdrave navike u ishrani – dajte prioritet integralnoj hrani, smanjite prerađene i zaslađene namirnice.
Vežbajte kontrolu porcija i jedite redovne, uravnotežene obroke.
Fizička aktivnost – ciljajte na najmanje 150 minuta umerene vežbe nedeljno, kao što je brzo hodanje ili vožnja bicikla.
Podrška u ponašanju – koristite kognitivno-bihevioralne tehnike da biste modifikovali ponašanje u ishrani i bavili se emocionalnom ishranom.
Farmakološki tretman – u nekim slučajevima, lekovi za mršavljenje mogu biti propisani kada same promene načina života nisu dovoljne.
Hirurške opcije – kod teške gojaznosti može se razmotriti barijatrijska hirurgija, posebno ako druge metode ne uspeju.
Održavajte zdrav način života!
Gojaznost predstavlja značajnu pretnju po javno zdravlje zbog povezanosti sa brojnim hroničnim bolestima i smanjenim kvalitetom života. Efikasno lečenje gojaznosti zahteva sveobuhvatan pristup koji uključuje promene načina života, medicinske intervencije kada je to neophodno i stalnu podršku.
Podizanjem svesti o zdravstvenim rizicima povezanim sa gojaznošću i promovisanjem preventivnih mera, moguće je smanjiti njenu rasprostranjenost i poboljšati opšte stanje. Rana intervencija i dosledno prilagođavanje načina života su od suštinskog značaja za borbu protiv ovog složenog zdravstvenog problema.